Srednja škola Ivana Lucića Trogir

Ivana Frapporti i Sonja Grgat, osnivačice udruge Caspera, udruge žena oboljelih i liječenih od karcinoma, jucer su, u ponedjeljak 18. listopada 2021.,posjetile Školu kako bi našim učenicima prenijele poruku o važnosti prevencije raka i kako bi vlastitim primjerom posvjedočile kako život ne prestaje s dobivenom dijagnozom.

Tri razredna odjeljenja maturanta pozorno su slušali ono što su im Ivana i Sonja imale za reći. Dotaknuli smo se različitih aspekata života, stanja, emocija oboljele žene, važnosti podrške šire i uže okoline, važnosti edukacije i potrebe javnog izlaganja o ovoj temi, toleranciji, tj. uvažavanju drugačijih jer zbog gubitka kose oboljele žene nerijetko su izložene neprimjerenim pogledima i ponižavajućim uvredama. Razgovarali smo i o utjecaju društvenih mreža, selfie kulturi prepunoj nametnute estetike lijepoga i lažnoga sjaja te idealističkog načina života dok je surova stvarnost zapravo sasvim drugačija. Nameće se pitanje jesu li danas mladi spremni čitati, slušati ili gledati "ružne" teme iz realnosti. Baš zbog te potrebe približavanja života oboljele osobe široj javnosti i njihovog slavljenja života sa svakim novim danom, iznimne žene iz udruge Caspera stale su pred objektiv fotografkinje Maje Prgomet te su otvorile izložbu pod nazivom One nisu stale. Fotografije su njihovi aktovi koji prikazuju životnu bitku tijela s karcinomom, a izložba je otvorena do 23. 10. 2021. u Galeriji fotografije Fotokluba Split u Marmontovoj ulici u Splitu. Ivana i Sonja pokazale su našim učenicima katalog s fotografijama kako bi im i vizualno dočarale, možda i šokirale, životne borbe oboljelih žena, no to je stvarnost. Borba. Ljepota samog postojanja.

Budući da se nalazimo u Godini čitanja, tema našeg razgovora bila je i ljekovita moć riječi, pisanje i čitanje kao jedan vid psihoterapije. Naime, Sonja je u svojoj borbi s bolesti olakšanje pronašla u pisanju, a Ivana se našalila da je u bolesti postala teška lijenčina i da ništa drugo ne radi osim što nemilice čita, guta, knjige. Zapravo je riječ o emocijama koje  se na neki način filtriraju kroz pisanje ili čitanje i koje se na taj način doživljene  mogu sagledati iz jedne druge perspektive. Divno je kako svaka emocija ispričana kroz priču pronađe svoj put prema čitatelju i izaziva taj blagotvorni učinak. Čitanjem razvijamo empatiju.

Neizmjerno hvala Ivani i Sonji na svemu što čine! Hvala što su iz prve prihvatile naš poziv. Sigurno da je Ivani bilo lakše i jednostavnije ostati doma jer je opet u procesu kemoterapije, ali ona je izabrala aktivno djelovanje, borbu za život, podršku i vjeru da time ovaj svijet čini boljim mjestom za život. Unatoč teškom dijagnozama, priče ovih žena pune su nade, optimizma, borbenosti, novih spoznaja o pravim vrijednostima u životu, otvaranju vidika, stvaranju prijateljstava i smislu života u davanju i primanju dobrih djela. Zbilja su inspiracija i hvala im što jesu!

Svakako posjetite izložbu One nisu stale, progooglajte web stranicu Caspere, a prije svega vodite brigu o svom zdravlju i vjerujte da zajedno zaista možemo mijenjati svijet!