Pedagoški kutak
Roditelji
Što znači biti roditelj?
To je osoba koja radi na sebi, koja priznaje svoje pogreške, usavršava svoje roditeljske vještine i koja uvijek postavlja pitanje:
Mogu li bolje?
” Što je važno u odgoju?
U odgoju je važno:
Biti strpljiv.
Razumjeti razvojne faze i zadatke.
Prepoznati djetetove potrebe koje su iza ponašanja.
U razgovoru djetetu davati informacije o očekivanjima, kratko i jasno.
Pregovarati, uvažavajući dijete ali postavljajući granice bez prijetnji.
Ignorirati ponašanja koja nisu opasna i štetna, preusmjeriti pažnju djeteta na nešto drugo.
Primjenjivati prirodne i logične posljedice kako bi se poučilo dijete posljedicama njegova ponašanja.
Koristiti pohvale i nagrade.
Naći vrijeme i mjesto za razgovor, onda kada smo smiren i kada je dijete mirno.
Ostati optimističan.
Brinuti i za sebe.” (Ella Selak Bagariić, klinička psihologinja, Voditeljica Centra za zdravlje mladih)
Pedagoški kutak – Roditelji
Kako razgovarati s djecom u kriznim situacijama
Klub studenata pedagogije FFZG
U situacijama poput ove, iznimno je teško pronaći prave riječi. Ipak, razgovor je nužan i prijeko potreban!
„Razgovarajte s djecom.“ – rečenica kojom smo okruženi već nekoliko dana i koja je apsolutno opravdana. No, kako razgovarati s djecom o tragedijama i kriznim situacijama?
Koliko god da ih nastojimo zaštititi od loših vijesti, one se šire brzinom svjetlosti i neminovno je da će do djece doći – putem medija, vijesti, društvenih mreža, obitelji, poznanika, vršnjaka. Kada se to dogodi, s djecom je potrebno iskreno, smireno i otvoreno razgovarati.
- Za početak, pronađite odgovarajući trenutak za razgovor, onaj u kojem i vi i oni imate vremena i volje za razgovorom. Važno je da ste u sigurnoj, poznatoj okolini i da je razgovor moguć. Na primjer, možete razgovarati za vrijeme vožnje kući ili tijekom obiteljskog ručka.
- Ako djeca već imaju informacije o događaju, pitajte ih što točno znaju i što su čuli. Pustite ih da pričaju i samo slušajte. Pokažite im da vas zanima njihovo mišljenje i da ste ga spremni čuti.
Pokušajte im pažnju usmjeriti s negativnih na pozitivne aktere u događaju – ljude koji su žrtvama hrabro pomogli i na koje uvijek mogu računati za pomoć.
- U kriznim situacijama djeca često postavljaju mnogo pitanja, no oni zapravo ne žele toliko informacija. Iz tog razloga, nemojte ih bombardirati nepotrebnim informacijama.
- Ukoliko djeca raspolažu pogrešnim informacijama, ispravite ih i podijelite s njima samo one koje su provjerene i točne.
Svako dijete se s emocijama nosi drugačije. Nemojte pretpostavljati, već ih pitajte ih kako se osjećaju povodom navedenih događaja. Nemojte ih prekidati dok govore!
- Podijelite s njima i vlastite osjećaje te se na taj način povežite. Ako ste tužni, recite im to. Nemojte im držati „predavanja“. Priznajte da je ovo i vas pogodilo i tako im pokažite da se u redu tako osjećati. Na taj način pružit ćete im ono što im je trenutno najpotrebnije – model koji se u situaciji krize s njom nosi najbolje što zna i može!
- Kod neke djece može se pojaviti osjećaj brige za vlastitu sigurnost i sigurnost vršnjaka. Uvažite njihovu brigu, no recite im kako su ovakvi događaji vrlo rijetki i da ćete učiniti sve da ih zadržite sigurnima. Neka budu svjesni da se odrasli za njih brinu i da će učiniti sve da ostanu sigurni. Podsjetite ih da su u sigurnom i podržavajućem okruženju i potrudite se da to tako bude unutar vaše obitelji (a odgojno-obrazovni djelatnici će se potruditi da tako bude i u školi/vrtiću).
- Nastojte ih zaštititi od fotografija i snimaka vezanih uz događaj. Ako su djeca fotografije ili snimke već vidjela, pokažite im pozitivne fotografije i pažnju usmjerite na junake događaja, odnosno osobe koje su spremno uskočile pomoći poput policajaca, hitne pomoći i slično.
PAZITE NA SEBE I ČUVAJTE SEBE!
Vodite računa o sebi kako biste mogli biti uzor svojoj djeci! Procesuirajte informacije i emocije na način koji vama odgovara i koliko god dugo vam je potrebno. Održavajte rutinu, nemojte previše planirati i uzmite vrijeme za odmor!
PRATITE PROMJENE KOD DJECE!
U nadolazećem periodu, pratite djecu, njihovo ponašanje, osjećaje, promjene raspoloženja, obrasce razmišljanja, spavanja i hranjenja. Postoji mogućnost da će se kod neke djece privremeno primijetiti promjene, no one su prirodne i uobičajene nakon ovakvog događaja. Ovakvo stanje u psihologiji se naziva „akutna stresna reakcija“. Na simptome možete gledati kao na prirodan mehanizam kojim se tijelo smiruje i vraća u balans te kojim integrira događaj u svoje životno iskustvo.
Ukoliko navedene promjene traju duže od nekoliko tjedana, to je znak da je potrebno potražiti stručnu pomoć.
GDJE PRONAĆI STRUČNU POMOĆ?
Školska stručna služba (psiholog, pedagog)