“Oboji svijet! – bojama ravnopravnosti”
O projektu
„OBOJI SVIJET! – BOJAMA RAVNOPRAVNOSTI“
Sudjelovanje i doprinos Srednje škole Ivana Lucića – Trogir od 2020. godine
u projektu „Oboji svijet! – bojama ravnopravnosti“
PROVODITELJI:
Nositelj projekta:
Forum za slobodu odgoja
Partneri:
Pravobraniteljica za djecu RH
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova RH
Financijska potpora:
Grad Zagreb
Gradski ured za kulturu i civilno društvo, Odjel za promicanje ljudskih
prava i civilno društvo
Sudjelovanje i doprinos projektu:
Nastavnice: Anita Klarić, prof. sociologije i filozofije i Lucija Dražić–Šegrt, dipl. knji. s učenicima Srednje škole Ivana Lucića – Trogir provode aktivnosti projekta i sudjeluju u kreativnom natječaju „Oboji svijet“ od školske godine 2020./2021. na državnoj razini. Kreativni natječaj „Oboji svijet“ povodom Međunarodnog dana tolerancije jedna je od aktivnosti projekta „Oboji svijet! –bojama ravnopravnosti“, koji se provodi od listopada do ožujka.
Cilj projekta
Promicanje i poštivanje ravnopravnosti u svakodnevnom životu, školama i lokalnim zajednicama.
Cilj aktivnosti
Dijeliti svoje ideje o ravnopravnosti i poštivanju različitosti, svoje viđenje ključnih problema današnje generacije mladih, kao i svoje vizije budućnosti, dati svoj glas, pokazati kreativnost i svoju odgovornost prema zajednici.
Tijek aktivnosti
- Razgovori i radionice na temu ravnopravnosti s učenicima putem razrednih odjela, počevši od 15. rujna Međunarodnog dana demokracije.
- Osmišljavanje kreativnih radova s učenicima na temu tijekom rujna i listopada.
- Prezentacija radova učenika u holu škole, na web stranici škole i facebooku škole.
- Odabiranje najboljih radova za natječaj Foruma za slobodu odgoja (3 rada).
- Sudjelovanje u kreativnom natječaju „Oboji svijet! – bojama ravnopravnosti“ i aktivnostima vezanim za njegovo promoviranje na državnoj razini. Radovi i poruke učenika koriste se u svrhu promicanja ravnopravnosti u organizaciji nositelja i partnera projekta.
- Obilježavanje Dana ljudskih prava 10. prosinca.
- Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv rasizma 21. ožujka.
Školska godina 2020./2021.
Tema
– Sloboda, jednakost, različitost, prijateljstvo, empatija, solidarnost i aktivno građanstvo.
Radovi učenika Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
https://m.youtube.com/watch?feature=youtu.be&v=Yq7cNTTRmhI
Nagrađeni radovi osnovnih i srednji škola Republike Hrvatske
https://fso.hr/popis-nagradenih-radova-na-natjecaju-oboji-svijet-2020-goine/
Nagrađeni rad učenice Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
Sudjelovanje u online smotri nagrađenih radova povodom Međunarodnog dana tolerancije 16.11. 2020. godine.
https://www.facebook.com/watch/?v=3773709082640611&ref=sharing
Učenica
Lucija Rožić
Mentorica
nastavnica Anita Klarić, prof. sociologije i filozofije
Kategorija
Oboji svijet riječju
Naziv rada
Ne plašimo se boja
NE PLAŠIMO SE BOJA
Neka se nitko ne boji,
Neka svatko ovaj svijet oboji!
Jer, zašto je duga na nebu čarobna,
A vidjevši je na zastavi
Mnogima lica postaju turobna?
Ili, zašto je nekima cool odjenuti crnu boju,
A kad vide tamnu put okreću glavu svoju?
Nisu li boje samo boje?
Zašto ih se ljudi boje?
Nije sve crno i bijelo,
Postoje nijanse i nijanse
Sve je to naš planet, zna se.
I stoga poruka ova nek dopre do vas,
Nek se čuje i mladih glas:
Pustimo površinu, upoznajmo nutrinu,
U svakom se od nas čovjek krije,
A čovjek je misaon i bez osjećaja nije.
Neka nam boje oboje životni tijek
I ljubav nek vlada zauvijek!
Školska godina 2021./2022.
Tema
– Tolerancija danas: što kad se ne slažemo?
– Kako jedni druge prihvaćamo i podržavamo?
– Poštujemo li različito mišljenje?
– Upoznajemo li i cijenimo drugačije od sebe?
– Kako prihvaćamo sebe i promjene koje nam se događaju?
Radovi učenika Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
Školska godina 2022./2023.
Tema
– Koliko smo strpljivi, tolerantni i imamo li poštovanja jedni prema drugima?
– Što je sve potrebno kako bismo se bolje razumjeli (sebe i jedni druge)?
– Kako vi možete pomoći da se drugi osjećaju prihvaćeno, posebice mnogi ukrajinski
učenici i učenice koji trenutno pohađaju vaše škole?
– Što znači biti drugačiji i jesmo li svi nekako drugačiji?- Vaša poruka za mir?
Radovi učenika Srednje škole Ivana Lucića Trogir
Nagrađeni radovi osnovnih i srednji škola Republike Hrvatske
https://fso.hr/oboji-svijet-rezultati-2022/
Nagrađeni rad učenika Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
https://www.youtube.com/watch?v=51VUx9QG_LA
Poruka nagrađenog rada učenika naše škole koristila se u promociji ravnopravnosti u organizaciji nositelja i partnera projekta na državnoj razini.
Učenici
Josip Abaza, Filip Brajnov, Ema Lucija Ćudina, Tajra Kadrić i Sara Medić
Mentorice
Nastavnice: Anita Klarić, prof. sociologije i filozofije i Vilma Alfirević, prof. njemačkog jezika i grčkog jezika i književnosti
Kategorija
Oboji svijet djelom (kratki film)
Naziv rad
Živi svoju boju
Poruka rada
„Cijenjeni svijete, obraćaju ti se idealisti koji će jednog dana postati realisti“ – tekst poruke učenice Tajde Kadrić odabran je za tekst čestitke Međunarodnog dana tolerancije za 2022. godine.
Školska godina 2023./2024.
Tema
– Što vas brine u svijetu koji vas okružuje i što vi tu možete?
– Što to znači imati jednaka prava?
– Kako vi možete pomoći da se drugi osjećaju prihvaćeno?
– Što ako se vi ne osjećate prihvaćeno?
– Vaša poruka djeci/odraslima zašto smo svi vrijedni baš takvi kakvi jesmo?
Radovi učenika Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
Nagrađeni radovi osnovnih i srednji škola Republike Hrvatske
Nagrađeni rad učenica Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
https://www.youtube.com/watch?v=9rzUvm20ja0
Učenice
Karla Grga, Naomi Novaković i Karla, Perić
Mentorica
Nastavnica Anita Klarić, prof. sociologije i filozofije
Kategorija
Oboji svijet glazbom
Naziv rad
Cijeniti drugačije
Poruka rada
Zar nismo svi mi isti i jednaki? Svaki čovjek vrijedan je, jedinstven sam po sebi je i zato trudimo se cijeniti drugačije.
Školska godina 2024./2025.
Tema
– Različiti smo – zašto je to dobro?
– Gdje nedostaje ravnopravnosti među ljudima? Što možemo učiniti ?
– Kako je to biti stranac ili strankinja u nekoj zemlji?
– Gdje primjećuješ (ne)ravnopravnost između žena i muškaraca, djevojčica i dječaka?
– Koja se djeca osjećaju neprihvaćeno u svojoj okolini i zbog čega je to tako?
– Vaša poruka djeci i odraslima za sretnije i ravnopravnije društvo?
Radovi učenika Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
Školska godina 2025./2026.
Tema
- Gdje primjećuješ rodnu (ne)ravnopravnost?
- Gdje u društvu primjećuješ sve veće podjele? Što možemo učiniti?
- Što znači biti stranac ili strankinja u nekoj zemlji?
- Što za tebe znači sloboda – da budemo prihvaćeni takvi kakvi jesmo?
- Kakvi su to razred ili škola kao mjesto prihvaćanja? Kako izgledaju, što u takvom razredu/školi vidimo i čujemo?
- Kada bi mogao/la poslati poruku cijelom svijetu o prihvaćanju i miru – koja bi to poruka bila?
Radovi učenika Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
https://www.canva.com/design/DAG2hbbJdWE/fYO9XWiolgoMz_ClLUAnZQ/edit
Nagrađeni radovi osnovnih i srednji škola Republike Hrvatske
https://fso.hr/nagradeni-radovi-natjecaja-oboji-svijet/
Nagrađeni radovi učenika Srednje škole Ivana Lucića – Trogir
DVA NAGRAĐENA RADA
Učenica
Karla Milovac
Mentorica
nastavnica Anita Klarić, prof. sociologije i filozofije
Kategorija
Oboji svijet riječju
Naziv rada
Ruža
Poruka rada
Ravnopravnost bi trebala biti prostor u kojem smijemo biti što jesmo, sa suzama, s mišljenjem, s glasom i tišinom. „Društvo se raspada na “mi” i “oni”. Na “naše” i “tuđe”. Na one s papirima i one bez. Na one koji se mole naglas i one koji ne znaju kome. Na one koji su se rodili s pravom da pripadaju i one koji svaki dan moraju to dokazivati. A zapravo svi smo isti kad crtamo ruže.
Rad
Ruža
Sjedio je pored prozora. Došao je iz zemlje koja više nije postojala na karti. Nosio je pogled
dublji od mora i ruke koje su znale tišinu. Nije govorio mnogo, možda jer nije znao jezik, a
možda jer je previše puta govorio u prazno.
Na satu likovnog djeca su crtala cvijeće. U razredu je tog jutra mirisalo na voštane bojice i
tempere. On nije imao pribor. Samo bijeli papir ispred sebe, bijel kao zid između njega i svih
ostalih. Zamolio me za šestar. Nisam ništa rekla, samo sam mu ga pružila i to je bilo
dovoljno. Ubode se u prst. Crvena kap pala je na papir. Tiha, neočekivana. Mogao je
obrisati, ali nije. Razmazao ju je u oblik latice. I onda još jednu, pa još jednu, latica do latice.
Ruža. Nacrtana krvlju. I nitko se nije smijao jer svi su znali da to nije bila boja. To je bila
priča.
Pitala sam se tada, a pitam se i sada – kako to da djeca znaju prepoznati bol, a odrasli često
ne znaju ni priznati da boli?
Rodna ravnopravnost ne postoji u riječima, postoji u očima. U načinu na koji dječak ne smije
plakati, jer “to nije muški”. U načinu na koji djevojčica šuti iako zna odgovor. I jedno i drugo
su šutnje koje ubijaju polako. A ravnopravnost bi trebala biti prostor u kojem smijemo biti što
jesmo, sa suzama, s mišljenjem, s glasom i tišinom.
Društvo se raspada na “mi” i “oni”. Na “naše” i “tuđe”. Na one s papirima i one bez. Na one
koji se mole naglas i one koji ne znaju kome. Na one koji su se rodili s pravom da pripadaju i
one koji svaki dan moraju to dokazivati. A zapravo svi smo isti kad crtamo ruže.
Što znači biti stranac? Znači tražiti komadić neba pod kojim tvoje ime zvuči kao da nije
pogrešno, znači gledati lica i pitati se koje će te odbiti, a koje će te pogledati, možda, ponuditi
šestar, znači osjećati da si stalno između, nikada dovoljno ovdje, ali više nikada ondje.
Sloboda? Sloboda je kada ne moraš ništa skrivati. Kada možeš voljeti koga želiš, vjerovati u
ono što osjećaš, govoriti jezikom kojim misliš. Sloboda je kada tvoja boja kože ne znači ništa,
a tvoj osmijeh znači sve.
Zamišljam školu u kojoj je razred poput ruke otvoren, spreman primiti. Tamo gdje nitko ne
sjedi sam jer svi znaju koliko to može boljeti. Tamo gdje je ruža nacrtana krvlju proglašena
najljepšom jer nije bila savršena, ali je bila stvarna. Tamo gdje je ruža početak stvaranja.
Tamo gdje učimo da je važno znati množiti brojeve, ali još važnije dijeliti srce. Kada bih
mogla reći nešto cijelom svijetu, ne bih vikala. Samo bih šapnula: ne boj se drugačijeg.
Možda ti baš drugačiji donesu ono što si zaboravio – nježnost, istinu, dom.
A on…On je nastavio crtati. Svaku sljedeću ružu crtao je olovkom, ali prva, prva je ostala u
nama.
Nije imao ime.
Nije imao zemlju.
Ipak, imao je ružu.
I nas.
I prozor.
Učenici
Andrija Vulas, Karmen Bodrožić Džakić, Klara Radić
Mentorica
nastavnica Anita Klarić, prof. sociologije i filozofije
Kategorija
Oboji svijet – ostalo
Naziv rada
Sloboda
Poruka rada
Život je kratak. Jednostavno moramo naučiti voljeti i to je sve!
Rad
https://www.youtube.com/watch?v=PdWCNDa9ZxI
