Povodom blagdana Svih svetih učenici su zajedno s nastavnicom likovne umjetnosti Danijelom Šustić Jijena Sanchez u školi proveli projekt pod nazivom Prije nego što umrem, želim… Cilj je bio da se preko zapisanih osobnih želja i ciljeva učenici međusobno povežu i otkriju da se uklapaju u svoju sredinu, da međusobno dijele snove, ranjivosti, ideale i da osvijeste važnost postavljanja ciljeva u životu.
Izvorni naziv projekta je Before I Die…, po kojem je njegova autorica, umjetnica Candy Chang postala svjetski poznata. Njezine javne interaktivne instalacije potiču na razmišljanje i dijalog o životu, smrti i zajednici, a spaja umjetnost, sociologiju i urbanizam koristeći jednostavne alate kao što su kreda, naljepnice i javni prostori. Before I Die… realiziran je u više od 5000 gradova u preko 75 zemalja, ostvaren na 35 jezika, a sad smo i mi doprinijeli povećanju ovih brojki i vidljivosti projekta.
Ova instalacija osobnih želja puno govori o našim mladima i njihovim zajedničkim poveznicama: dijele snove o putovanju svijetom i upoznavanju drugih kultura i jezika, Hajduku kao prvaku, želja samo naizgled banalna 😊, odlascima na koncerte, želje o pravim prijateljstvima, sretnim obiteljima, zdravlju, pomaganju drugima, školskim uspjesima, završenim fakultetima, životu u miru, ljubavi prema životinjama, pravoj, iskrenoj i romantičnoj ljubavi, oprostu sebi i drugima…Puno je tu duhovito složenih i simpatičnih želja, tipičnih i normalno tinejdžerskih preko ambicioznih s poduzetničkim nakanama do emocionalno složenih gdje je trebalo hrabrosti iskreno se izraziti.
Neprestano okupljanje učenika pred panom i znatiželjno iščitavanje različitih vršnjačkih želja, pronalaženje vlastitih želja u mnoštvu drugih, pokazuje da naoko jednostavan projekt, itekako je odjeknuo među učenicima, stvorio osjećaj zajedništva i podrške.
Mladi danas žive u ubrzanom i složenom svijetu, nose se s velikim izazovima, ali i s velikim mogućnostima. Nerijetko nailaze na nerazumijevanje odraslih, često ih smatramo površnima i generacijom koja je previše uronjena u virtualni svijet što svakako produbljuje generacijski jaz. Možda ih ponekad nepravedno osudimo da nemaju planova, ciljeva, ambicija i snova. Međutim, ovaj veliki pano i plakat prepun osobnih želja u našem školskom hodniku dokaz je, kao trag u vremenu, da je ova generacija mladih, baš kao mnoge prethodne generacije, puna normalnih i lijepih ciljeva, snova i ambicija, a da mi odrasli znamo biti strogi sudci koji ih ne poznaju dovoljno.
Želimo im da hrabro i sretno idu prema zacrtanim ciljevima!
U životu moramo samo dvije stvari: moramo umrijeti i moramo živjeti do smrti; ostalo sami osmišljavamo. (nepoznati autor)
Gradski radio Trogir i naši učenici
