Srednja škola Ivana Lucića Trogir

Što su sve naši čuvari baštine usvojili u još jednoj edukaciji s Konzervatorskim odjelom u Trogiru pročitajte u članku pod opširnije.

U petak 1. travnja 2022. godine učenici SŠ Ivana Lucića-Trogir, koji sudjeluju u projektu „Čuvari baštine“ Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, u staroj gradskoj jezgri i u trogirskoj katedrali sv. Lovre, usvajali su znanja o materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj baštini svoga grada. I ove godine nastavljamo uspješnu suradnju s Konzervatorskim odjelom u Trogiru te nam je edukaciju ponovno vodila pročelnica gđa Jasna Popović, dipl. povjesničarka umjetnosti i etnologinja, u pratnji kolegice Jelene Miše. Izrazito smo zahvalni na njihovom otvorenom suradničkom pristupu, velikom znanju o gradu koje uvijek rado i nesebično prenose našim učenicima, a još važnije što na taj način učenici usvajaju koliko je važno razvijati suradnju u lokalnoj zajednici, doprinositi razvoju grada kao aktivni građani te koliko je bitno širiti vlastite perspektive novim spoznajama o vlastitom gradu i njegovoj kulturnoj baštini.

U edukativnoj šetnji ove godine najviše smo se zadržali u katedrali sv. Lovre, koja je sama po sebi muzej baš kao što je grad Trogir – grad muzej. Katedrala obiluje umjetničkim djelima rađenim baš za nju i za namjene koje su joj bile potrebne pa smo se tako, između ostaloga, divili remek djelu – gotičkim drvenim korskim klupama majstora Ivana Budislavića čija je restauracija trajala deset godina. Zatim su učenici imali priliku uvući se u prostor ciborija, čiji je svod složen od dvije vrste kamena, i uvjeriti se u tehničku i umjetničku izvrsnost izvedbe samog ciborija. Razgledali smo riznicu katedrale i divili se predmetima koji su uspjeli ostati sačuvani preko 400 godina, a što je najznačajnije, još su uvijek u upotrebi, kao npr. procesijski štap iz 16. st. On je restauriran i učvršćen do te mjere da se može potpuno sigurno koristiti, a da se ne ošteti, pa kad nadbiskup drži misu na blagdan sv. Ivana Trogirskog, zaštitnika grada, jako voli uzeti taj štap i nositi ga u procesiji. To je jako bitno jer štap je pokretna materijalna kulturna baština, ali svjedoči o našim vjerskim obredima, kršćanskim običajima, tj. nematerijalnoj baštini koja postoji u nepromijenjenom obliku već stoljećima sve do danas. Zadivila nas je i kukuljica plašta iz 15. st. kao primjer vrhunskog reljefa u tkanju i to  u zlatu, srebru, svili, biserima, poludragom i dragom kamenju. Pogledali su i primjer anđela koji nosi relikvije sv. Ivana  Trogirskoga, rad trogirskog zlatarskog majstora Tome Radoslavića iz 15. st. Ono što je jako značajno je to da su konzervatori paralelno s restauracijom te relikvije napravili istraživanje Arhiva kaptola trogirske katedrale sv. Lovre te su pronašli ugovor za izradu tog djela. To nam ukazuje da  Trogir u 15. st. ima svoje domaće majstore, svoje zlatarske radionice, što znači da je bio izrazito jaka i uspješna komuna koja dobro živi. Gđa J. Popović  pojasnila nam je da Trogir to dokazuje i svojim intelektualcima toga doba kao što je humanist Koriolan Cipiko, koji osim što se dopisuje s pjesnicima koji žive na dvorovima europskih vladara, čita traktate  o arhitekturi, čita Leona Batista Albertija te ima dovoljno financijske i političke moći da te nove europske ideje primjenjuje u svom gradu i pri tom nimalo ne kasni za zapadom. To je jako važno kad se govori o povijesti, umjetnosti, urbanizmu i arhitekturi grada Trogira. Tema nekadašnjeg obrazovanja nekolicine ljudi, čitanje i primjena pročitanog i naučenog, navela nas je da aktualiziramo važnost današnjeg čitanja, razvijanja kritičkog mišljenja, postavljanja, pitanja, preispitivanja izvora informacija, kreativne primjena znanja i informacija kao i važnost aktivnog sudjelovanja u životu grada.

Jednostavno rečeno, trogirska katedrala oduševljava svojom arhitekturom, kiparstvom u različitim materijalima, ali i bogatim pokretnim inventarom koji smo razgledali u riznici katedrale. O restauraciji smo naučili da je bitna jer omogućava da se spomenik prezentira kakav je bio u vrijeme svog nastanka, ali i da omogućuje nove znanstvene spoznaje o nastanku spomenika, njihovima autorima i sl., a time obogaćujemo spoznaje o svojoj povijesti i svome identitetu.

U drugom dijelu našeg druženja više smo razgovarali o nematerijalnoj kulturnoj baštini,  Registru kulturnih dobara RH i listi zaštićenih nematerijalnih dobara. Na toj listi nalazi se i Trogirska četvorka – Kvadrilja koja se u Trogiru pleše od od sredine 19. st. sve do danas i to  u nepromijenjenom obliku. Upućeni smo i u prijedlog zaštite nematerijalne baštine, koji je usvojen, ali nije još proveden, vještine izrade i kulture odijevanja dalmatinskog veštita, tj. tradicijskog odijela koje je svoju formu dobilo početkom 19. st. kad težaci ekonomski jačaju te su sebi mogli priuštiti nedjeljno misno odijelo. Kad govorimo o nematerijalnoj kulturnoj baštini, bitno je naglasiti da je nositelj te baštine cijela zajednica. Ona je odraz zajednice, tj. njene primjene u zajednici. Kad netko u određenoj prilici obuće tradicijsko odijelo, time želi izreći svoju pripadnost nekoj zajednici ili svoju nacionalnu pripadnost. Osvijestili smo koliko je važno prenijeti vještine i umijeća s jedne generacije na drugu i tako ih sačuvati, vještine koje danas možda nisu financijski isplative pa je stoga u njihovom očuvanju bitna državna subvencija ili subvencija lokalne ili regionalne samouprave. U Trogiru postoji samo još jedan gradski postolar pa je jedna od  ideja da se spoji župa i postolar koji bi za župu izrađivao kožne suvenire s motivima karakterističnim za katedralu i to je npr.  jedan vid očuvanja baštine jer pomažemo jedni drugima u očuvanju jednog obrta u gradu. Grad Trogir počeo je i sa strategijom provođenja brendiranja grada  pa su i tu predviđene neke aktivnosti kojima bi se promovirala nematerijalna baština. Razgovarali smo i o problemu očuvanja života u povijesnoj jezgri grada  i da ona ne postane isključivo velika spavaonica za turiste, jer nije održivo da u Trogiru ljeti radi preko pedeset restorana, a zimi eventualno dva. Kao negativna posljedica promocije baštine, događa se masovni turizam i tu postoji cijeli spektar povećanih rizika u gradu kojih ljudi nisu uopće svjesni (rizik od požara, rizik od krađa, od kriminalnih radnji itd.). Masovni turizam se događa kad u jednom trenutku na jednom prostoru postoji više posjetitelja nego što je stalnih stanovnika, a naš infrastrukturni sustav ne može odgovoriti na te potrebe i zato se u staroj gradskoj jezgri radi novi vodovod i kanalizacija.

Još jednom smo se podsjetili i uvjerili da Trogir nije samo neki lijepi, stari grad, već da je značajan za cjelokupnu hrvatsku povijest umjetnosti, ne samo da hrvatsko gotičko slikarstvo počiva na jednom Blažu Jurju Trogiraninu, nego Trogir na nacionalnoj razini obiluje vrhunskim spomenicima iz različitih vremenskih razdoblja. Takve spoznaje stvaraju lijep osjećaj ponosa, ali nas i potiču na samokritičko preispitivanje koliko kao građani zaista poznajemo vlastiti grad. Sudjelovanje na projektima očuvanja baštine učenicima je ujedno prilika da se uče istraživačkom radu jer kojim god poslom se bavili u budućnosti, morat će biti sposobni doći do relevantnih informacija koje će im zatrebati u određenom trenutku.

Poruka je učenicima da je jako važno biti i djelovati kao aktivni članovi svoje zajednice i da razmišljaju o stvarima oko njih i u njihovom mjestu ili gradu te da prate teme koje ih zanimaju i da  sudjeluju u njihovoj provedbi. Na kraju krajeva, možda diploma koju će steći  neće biti toliko presudna koliko ljudi  koje će u jednom trenutku upoznati,  koji će ih inspirirati na nešto i čemu će se prepustiti, a sposobnost rada u timu, spremnost na učenje nečega novoga, istraživačko učenje, kao i kultura volontiranja mogu im u budućnosti otvoriti mnoga vrata.

#centarizvrsnosti #cuvaribastine #naseuzance