Srednja škola Ivana Lucića Trogir
| « Ožujak 2025 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Noćno putovanje bilo je vrlo ugodno, a već ujutro bili smo u Beču. Najprije smo razgledali grad panoramskom vožnjom nakon koje smo posjetili zanimljivu stambenu zgradu - Hundertwasswehaus. Šarena , neobična, puna zelenila, totalno originalana razigrala je našu maštu i zrnce zavisti prema srećkovićima koji tu svakodnevno žive.
Na božićnom sajmu probali smo Germknedle kao i druge austrijske specijalitete. Kako bi to bilo biti u Beču, a ne večerati Wiener Schnitzel, tj. originalni bečki odrezak?!
Idući dan posjetili smo dva velika muzeja: Kunsthistoriches Museum i Naturhistoriches Museum. Prvi muzej je najveći bečki muzej umjetnosti s eksponatima koji datiraju još iz iz antičkog doba pa sve do 19. st. s izvanrednom kolekcijom renesansnog i baroknog slikarstva. Tu nam je zadatak bio pronaći Rembrandtov autoportret (Zvone je prvi bio uspješan, a zadovoljstvo je očito na fotografiji. Drugi muzej je bio prirodoslovno-povijesni u kojem smo se divili Veneri iz Willendorfa, najvrjednijem eksponatu tog muzeja. Na povratku kući posjetili smo impozantni dvorac Schönbrunn koji nas vratio u slavnu i bogatu austrijsku povijest te smo mogli osjetiti habsburšku moć.
Uživali smo za vrijeme cijelog putovanja, a to ne bi bilo mogiuće bez odlične i zabavne vodičke, profesionalnih vozača, uljudnog hotelskog osoblja i strpljivih nastavnika. Vratili smo se obogaćeni novim znanjima i uspomenama.
(Matea Uvalić, 3.b)
Proteklih šest mjeseci učenici 3. A jezične gimnazije sudjelovali su u projektu „Reportage.ilucic“ u sklopu nastave njemačkog jezika i pod mentorstvom prof. Vilme Alfirević. S ovim projektom ostvarili su razne ciljeve kao što je uporaba njemačkog jezika u javnom okruženju, uporaba novinarskog stila, istraživanje kulturne baštine i socijalnog života grada Trogira, integriranje komunikacije i tolerancije među učenicima, jačanje timskog rada te kreativna uporaba digitalnih medija.
Iako su učenici u početku bili skeptični i obeshrabreni oko projektnog zadatka, timskog rada, svladavanju straha oko jezične barijere, vlastite kreativnosti, ipak je na kraju prevladao osjećaj zadovoljstva jer su pobijedili postojeće strahove. Bilo je potrebno puno strpljenja, međusobnog razumijevanja, kreativnosti i odvažnosti da izađu na ulice nakon samo dvije godine učenja novog stranog jezika i u živoj stvarnosti suoče se s jezično – komunikacijskim izazovima. Obilje smijeha u provođenju projekta zbližilo ih je i povezalo u timskom radu, a motivacije nije nedostajalo jer sa svakom ostvarenom aktivnošću, primali su pohvale „s ulice“, oduševljavali se pristupačnošću turista i slučajnih prolaznika. Shvatili su da je najteže nešto započeti, ali da su sposobni ostvariti zadane ciljeve. Naravno, cijelo vrijeme radilo se pod budnim okom profesorice Vilme koja je učenike usmjeravala i hrabrila da ustraju u svojoj kreativnosti. Uz poticaj profesorice i međusobno ohrabrenje nadmašili su vlastita očekivanja. Unatoč fonetskim pogreškama, odlučili su ne ispravljati pogreške „s terena“ jer su svjesni da bi ih njemački govornici razumjeli.
U konačnici, ne želimo biti veliki kritičari našim učenicima i tražiti jezične i druge pogreške u njihovim ostvarajima, prostora za napredak u učenju uvijek ima, to je dio procesa, ali želimo istaknuti da ovakvi projektni zadaci učenicima daju podstreh, dodatni poticaj, da osvijeste vlastite sposobnosti i mogućnosti. Oni su u tome uspjeli jer je potrebna velika doza hrabrosti da bi se u stvarnim životnim situacijama odvažilo primijeniti ono što se uči u učionici.
Što kažu učenici?
„Smišljam nove ideje.“ (Antonio)
„Voljela bih ovako nešto probati i na drugim jezicima“ (Lucija)
„Bili smo nesigurni u svoje talente i znanje jezika, ali sad vidim da možemo, da smo sposobni.“ (Karla)
„Bilo je baš zabavno.“ (Danijela)