Nastavnik je "svaki podučavatelj, a onda posebno uspješan podučavatelj, dakle onaj tko je nekoga nečemu ne samo poučavao nego i zaista naučio"(Mislav Polić, 1997.)
Sokratova prisega (H. von Hentig, 1997.)
Kao učitelj i odgajatelj obvezujem se:
-
Potovati djetetove osjećaje, uzeti ga ozbiljno u obzir
-
Tražiti njegov pristanak za sve što mu činim vezano uz njegovu ličnost, jednako kako bih postupio prema odraslome,
-
Prućžiti mu viziju boljeg svijeta i uvjeriti ga kako u je moguće ostvariti
-
Poučiti ga istinoljubivosti, a ne istini.
Također se obvezujem:
-
Koliko mi je ljudski moguće, sam ću tako živjeti i primjerom pokazati kako se prevladavaju teškoće, napadi svijeta i prigode što ih nudi, a osobito vlastita ograničenja i krivice,
-
U skladu sa svojim snagama pobrinut ću se da naraštaji koji dolaze zateknu takav svijet u kojem se isplati živjeti i u kojem naslijeđeni tereti i poteškoće ne pritišću vlastite ideje i mogućnosti,
-
Javno ću obrazložiti moja uvjerenja i djela, izložit ću se kritici – posebno kritici onih koji su time pogođeni kao i kritici stručnjaka. Savjesno ću provjeravati vlastite prosudbe,
-
Usprotivit ću se ipak svim osobama i odnosima – pritisku javnog mnijenja, interesima skupina, propisima službe – budu li sprječavali namjere koje sam ovdje iznio.
-
Ovu obvezu snažim svojom spremnošću na provjeru vlastitog rada i djelovanja u svako doba pa tako i mene kao osobe putem navedenih mjerila.
